*Tri najbolja poslovna plana naših studenata dobila su nagrade američkih studenata *Većina nagrađenih želi pokrenuti svoj posao, ali nakon stjecanja iskustva

U siječnju 2008. g. u Osijeku je boravilo dvadeset pet studenata iz Amerike (University of Illinois). Tom prilikom posjetili su Ekonomski fakultet u Osijeku gdje su s hrvatskim studentima razmijenili razmišljanja o pokretanju vlastitog posla i budućoj karijeri. Ugodno su iznenadili naše studente i profesore inicijativom da skupe novac i nagrade tri najbolja poslovna plana studenata Poduzetništva. Razgovarali smo s nagrađenim studentima o njihovim poslovnim planovima, dojmovima s predavanja, razmišljanjima o njihovom budućem poslu...

                                       Prezentacija pred američkim studentima

Dolazak američkih studenata nije bio poticaj za izradu projekata. Svatko tko je želio mogao se prijaviti za ocjenjivanje. Američki su studenti ocjenjivali prezentaciju planova, a profesori su radili detaljnije analize. Prezentacije su održane na engleskom jeziku.

Slavonska kuća, restoran domaćih jela i pića
Mihaela Tkalec iz Bokšića kod Vukovara i Ilija Gvozdanović iz Vukovara autori su trećenagrađenog poslovnog plana „Slavonska kuća“. Ilija nam priča: „Imali smo zadatak na predmetu Pokretanje poslovnog pothvata osmisliti nekoliko ideja koje bismo mogli pretočiti u poslovni plan. U početku nam je najprimamljivije izgledao seoski turizam, ali na kraju smo ipak odabrali projekt restorana u kojem bi se nudili tradicionalni slavonski gastronomski proizvodi. Zamislili smo da taj restoran razvijamo više godina i na kraju dođemo do onoga što smo željeli, razvoja seoskog turizma. Restoran smo smjestili u Ilaču kod Vukovara. Do potrebnih podataka došli smo skupljajući informacije na internetu i iz kuharica. Plan je pokazao da bismo za 16-17 mjeseci pokrili sve troškove. Zaposlili bismo četiri radnika, a ukupna ulaganja bila bi oko 200.000,00 kuna.“
„Ja bih želio pokrenuti vlastiti posao i biti poduzetnik, ne mora to nužno biti restoran. U našoj županiji postoje poticaji i olakšice za pokretanje posla i sve bi to koristilo.“
Mihaela nastavlja: „Željela bih ovaj poslovni plan jednom razviti kao svoj posao, prvenstveno zato što sam iz toga kraja. Plan smo napravili realno i mislim da ne bi bilo puno odstupanja od realizacije projekta. Da bih postala uspješna poduzetnica ne bih mogla odmah poslije fakulteta krenuti u svoj posao. Trebalo bi mi nekoliko godina  da steknem radno iskustvo.“

Čarolija čokolade
Naučiti ljude da koriste čokoladu kao čaroliju željele su Andreja Sertić iz Koprivnice, Tajana Jokić iz Županje i Katarina Šimunović iz Našica. Za svoj poslovni plan dobile su drugu nagradu.
Andreja kaže: „Nas tri našle smo se na premetu Pokretanje poslovnog pothvata, a profesorica je odredila timove slučajnim
odabirom. Na početku smo, kao i drugi, imale puno ideja, ali nijedna nije bila toliko zanimljiva da bi nas sve tri privukla. Svaka je od nas željela realizirati svoju ideju. Asistentica Mirela Alpeza držala je predavanje o franšizi i nakon toga sam se zainteresirala za to područje, otišla na internetske stranice o franšizi gdje sam pronašla čokoladarnicu Jeff de Bruges iz Francuske. Predložila sam kolegicama da to razradimo u poslovnom planu, što su one prihvatile.“
„Smatrale smo da se kod nas u Osijeku može otvoriti specijalizirana trgovina čokolade jer konkurencije u Hrvatskoj nema puno. Postoje dvije čokoladarnice, u Rijeci i Zagrebu. Trgovinu bismo smjestile u samom središtu grada, a sredstva potrebna za početak rada, oko 60.000 EUR-a, osigurale bismo kroz kredit, dio putem poticaja za žene poduzetnice, a dio bi svaka od nas uložila u posao kao vlastita sredstva. Kada smo analizirale tržište i konkurenciju shvatile smo da je to svjetska franšiza i da nam trebaju ciljani kupci koje ćemo educirati za korištenje naših proizvoda. Ipak smo na kraju prihvatile činjenicu da bi ta franšiza puno bolje funkcionirala u Zagrebu. U trgovini bismo radile nas tri; dobar smo tim i odgovorne smo.“

                                                        Studentska praksa

Andreja nam priča: „Mi smo prva generacija studija Poduzetništvo koja studira po bolonjskim programima koji predviđaju usvajanje teorijskih znanja, ali i učenje o poduzetništvu na konkretnim primjerima. Od druge godine, u sklopu predmeta Korporacijsko poduzetništvo, idemo na praksu. Asistentice pronalaze tvrtke u kojima mjesec dana odrađujemo praksu. Dobro je što u te tvrtke ne idemo da bismo nosili kavu. Naime, svaki je davatelj prakse imao osmišljen program za nas. Ja sam bila u Transcomu, neki su bili u Heosu, Centru za poduzetništvo, Esseker centru...“

Restoran zdrave hrane-Salus
Danijela Ciberlin iz Našica, Maja Jadan iz Podravine kod Đurđevca, Marta Brunović iz Slatine i Zlatko Boni iz Osijeka dobili su prvu nagradu za elaborat poduzetničke ideje: restoran koji bi se bavio pripremom i posluživanjem hrane pripremljene na zdrav način.
Danijela nam kaže: „U sklopu kolegija dobili smo zadatak da razradimo u poslovni plan ideju za koju mislimo da je dobra. Svi studenti su u tome sudjelovali. Formirali smo timove, odrađivali na fakultetu teorijski dio, a izvan nastave smo radili poslovni plan. Na temelju desetak ideja shvatili smo da svatko od nas ima nekoliko ideja koje su vezane uz trend zdravog života i tako smo došli do restorana zdrave hrane.“
„Kada kažemo zdravo mislimo na organski uzgojene proizvode pa bi nam glavni dobavljači bili obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Nudili bismo hranu s više povrća. Podatke smo skupljali na internetu preko nekih OPG-a. Restoran bi smjestili u Osijeku, u središtu grada, jer takvih restorana nema. Zaposlili bi šest radnika, a ukupna ulaganja iznosila bi oko 200.000,00 kuna.“
Marta nastavlja: „Mislim da još nismo u mogućnosti pokrenuti svoj posao. Imam to u glavi. Isto tako nevažno je, za pokretanje naših poslova, postoji li u obitelji netko tko radi privatno. Danas svi razmišljamo o svom poslu.“ Maja dodaje: „I ja mislim pokrenuti svoj posao, ali još ne znam što, nemam ideju.“
A Zlatko kaže: „Ja sam razmišljao o franšizi jer mislim da je takav posao stabilniji i lakše ga je voditi.“ Svi se slažu da su za uspjeh bitna znanja i vještine, upornost, početni kapital te svjest o riziku u koji ulaze.“

                                                         Mentori studentima

Studenti posebno ističu mentorice: prof.dr.sc. Slavicu Singer, prof.dr.sc. Sanju Pfeifer te asistentice Marinu Jager, mr.sc. Juliu Škaro, mr.sc. Sunčicu Oberman-Peterku i mr.sc. Mirelu Alpeza. Sve one puno su im pomogle oko rješavanja problema na koje su nailazili u predmetu ili izradi poslovnih planova i usmjeravali ih. Studenti su na satovima obrađivali teorijske dijelove, a izvan nastave radili su svoje projekte.

Na kraju su se svi složili da je teško pokrenuti posao u proizvodnji jer ona traži veća ulaganja, specijalistička znanja, a i teško se kod nas s proizvodnjom izboriti na tržištu. Za svaki su posao bitni brend i kvaliteta iako ponekad imaju utjecaja i predrasude. Mladi uvijek razmišljaju i gledaju stvari „out of the box“ i to je dobro.

V. Mihajlović,  ožujak  2008.