*Na Građevinskom fakultetu u Osijeku pokrenute su studentske radionice na kojima studenti uče rješavati konkretne probleme *To je i priprema studenata za budući posao, vlastiti ili kod poslodavca*

Dvije profesorice Građevinskog fakulteta u Osijeku, Sanja Lončar-Vicković i Zlata Dolaček-Alduk, osmislile su 2001./2002. projekt „Studentska radionica“ kao interdisciplinarni projekt dvaju fakultetskih zavoda (Zavod za organizaciju, tehnologiju i management i Zavod za arhitekturu i urbanizam). Projekt je postao stalna aktivnost kojem su se pridružile i asistentica Dina Stober, a ove godine i profesorica Đurđica Matošević. Od te 2001. g. do danas pokrenute su četiri radionice:
- 2001./2002. g. I. radionica „Kopačevo“
- 2005./2006.g. II. radionica „Održivi razvoj obiteljskih gospodarstava“
- 2006./2007. III. radionica „Zmaj u Zmajevcu“
- 2008. g. IV. radionica „Gdje je pruga“

Širi pogled na projekt
Profesorica Lončar-Vicković kaže: „Željele smo da studenti ne rade pojedine aspekte građevinarstva već da u jednom projektu probaju obuhvatiti nešto šire. Nekoliko je ciljeva ovih radionica:
- da studenti objekt koji rade gledaju kao jednu cjelinu,
- da na jednom projektu rade sve faze, od projektiranja do troškovnika na konkretnim objektima,
- i da kroz te radionice budu društveno aktivni.
U svakoj od ovih priča imali smo suradnju s lokalnom zajednicom – općinama, mjesnim odborima. Tražimo objekte koji su društvu zanimljivi i arhitektonski, razgovaramo s ljudima iz općina. Nakon tih razgovora i snimanja stanja na terenu izrađujemo nekoliko varijanti detaljnih planova s prijedlogom što bi se tu moglo uraditi, kakvi sadržaji postaviti. Izrađujemo projekt i troškovnik potrebnih radova. Nisu to građevinski projekti na temelju kojih se može graditi, ali s tim se projektima mogu naći sredstva, donacije. Sve to predstavljamo onima za koje to i radimo, u općinama, ali i u HGK-u. Sami studenti sve to prezentiraju da vide kako je to rješavati konkretne probleme.“
„Interes studenata raste iz godine u godinu. Mi studentima prvo najavimo projekt, zatim radimo prezentaciju prethodnih i budućeg projekta, pojasnimo o čemu je riječ, što projekt predstavlja te kako će se raditi. Nakon prezentacije studenti se prijavljuju za sudjelovanje. Ove je godine bilo mnogo više prijavljenih studenata i nikoga nismo željeli odbiti. Na neki način te radionice su i priprema za budući posao, bilo kod nekog poslodavca, bilo za vlastiti posao.“
Prema uspješno provedenom pilot projektu Kopačevo pokrenute su još tri radionice u kojima je sudjelovalo od 9 studenata u prvom projektu do 21 u zadnjem, ovogodišnjem projektu.

                                                                                Mario Galić

„Student sam IV. godine, OTM usmjerenja. Rođen sam u Osijeku, ali živim u Rijeci gdje su mi roditelji. Za projekt sam se zainteresirao zbog načina na koji je predstavljen i zbog naziva. Prvo je na Fakultetu postavljen naziv projekta, pa je počelo odbrojavanje, još 10 dana, još 5 dana..., nakon toga nam je profesorica sve to prezentirala. Naša postaja bila je Karanac. U njoj smo zamislili restoran, jer se nalazi na sredini rute pa nam je logično bilo da tu bude baš restoran. Želim naglasiti da je projekt prijavljen na natječaje u Sloveniji i Turskoj. Roditelji su mi poduzetnici i imaju restorane na Primorju. Od II. razreda srednje škole uključen sam u privatni biznis i vidio sam što je to: težak i odgovoran posao u kojemu neprestano morate brinuti o problemima (država, zaposlenici…). Baš zbog toga ne želim imati svoj privatni posao. Privatni posao ne dozvoljava razdvajanje obiteljskog i poslovnog života. Zato sam se odlučio za drugi put: upisat ću poslijediplomski studij i onda tražiti posao kod nekoga. Zanima me menadžment.“

                                                                               Anita Oršulić

„Studentica sam IV. godine, konstruktorski smjer. Rođena sam i živim u BiH, u Orašju. Zanimale su me građevina i matematika i zato sam se odlučila za ovaj fakultet. Na ovaj projekt prijavila sam se jer mi je zvučao zanimljivo. Objedinjuje tri predmeta (zidane konstrukcije, gospodarski objekti i organizacija građenja), a mi smo do sada radili klasično, pojedinačno zadatke iz svakog predmeta. Iako se za projekt tražilo 14 studenata prihvatili su sve koji su se prijavili, nas 21. Naša postaja bila je Kneževi Vinogradi. Sve smo grupno radili, nacrtali cijelu trasu i zajedno s profesorima predlagali namjenu, a na kraju smo se odlučili za vinoteku jer su K. Vinogradi poznati po vinu.
Svatko bi htio imati vlastiti posao, pa tako i ja. Jednoga dana, nakon rada za nekoga, željela bih u Orašju pokrenuti svoj posao na području projektiranja i nadzora. Pokretanje posla ne ovisi o spolu već o sposobnostima iako je za ženu puno teže raditi na području izvođenja radova. Roditelji su mi prosvjetni radnici i uvijek su mi govorili da prosvjeta nije zahvalan posao, da je bolje imati nešto svoje privatno, biti svoj gazda.“

                                                                              Marina Glavota

„Studentica sam IV. godine, konstruktorski smjer. Rođena sam i živim u Osijeku. Kada sam završila gimnaziju razmišljala sam o arhitekturi, ali na kraju sam se odlučila za građevinu, to mi se sviđa. Kada sam kretala u projekt nisam znala da on uključuje više predmeta. To je bilo nešto novo, drukčije i napokon nešto praktično. I do sada smo bili na terenu, ali uvijek je to bilo predavanje, ovo je prvi puta da nešto radimo sami. Naša postaja bila je Zmajevac, tu smo osmislili biciklističku i konjičku stazu. Zadovoljna sam što sam sudjelovala u tom projektu jer su se u njemu spojila znanja iz više predmeta. Sve su to realni projekti koji se mogu realizirati. Ispunila su se moja očekivanja. Razmišljam o svom poslu, ali ne baš svaki dan, kao Domagoj. Moram prvo steći praksu pa onda mogu početi svoj posao. Znam da će to tražiti angažman cijeli dan, ali ako se isplati zašto ne bih radila tako. Želim se baviti projektiranjem.“

                                                                             Domagoj Batinić

„Student sam IV. godine, konstruktorski smjer. Rođen sam i živim u Osijeku. Za građevinu sam se odlučio iz va razloga: jedan je što mi je otac po struci građevinac pa mi je to preporučio, a drugi zato što sam znao da ću se lako upisati jer je prijemni bio lagan. I ja sam radio na postaji Zmajevac na kojoj smo zamislili rent a bike i servis za bicikle. Naša je postaja bila posljednja na cijeloj trasi, a kompletna trasa bila je podijeljena na dva dijela, konjički dio i biciklistički dio. O svom vlastitom poslu razmišljam svaki dan i volio bih imati nešto svoje privatno. Imao bih građevinsku tvrtku, projektni biro i nadzorne radove. Prodavao bih znanje. Naravno da mi prije toga treba praksa jer nije realno da odmah nakon fakulteta pokrenem svoj posao, bez obzira što mi je otac te struke.“

Radionice u Baranji
Prva studentska radionica u Kopačevu, u kojoj je sudjelovalo devet studenata bila je vremenski osmišljena kao tjedan dana rada na terenu i 14 tjedana studentskih vježbi. Terenski rad obuhvatio je proces snimanja i evaluacije postojećeg stanja triju objekata ruralne baranjske arhitekture. Studentske vježbe rezultirale su prijedlogom prenamjene s pripadajućim troškovnikom i planom organizacije radova prenamjene.
Druga radionica provedena je po sličnom scenariju. Tri grupe s po tri studenta su tijekom tjedan dana snimile tri građevine iz ruralne baranjske arhitekture. Izbor je pao na dvije građevine industrijske ruralne arhitekture u Bilju (mlinovi s kraja 19. i početka 20. stoljeća) i obiteljsko gospodarstvo u Kneževim Vinogradima (tradicionalna ruralna stambeno-gospodarska kuća). Prenamjena je rezultirala turističkim sadržajem u većem mlinu, prostorijama Općine Bilje u drugom, ali zadržano je obiteljsko gospodarstvo u K. Vinogradima, prema želji vlasnika gospodarstva.
Cilj treće radionice bilo je dobivanje konkretnih idejnih rješenja sanacije i revitalizacije zgrade zavičajnog muzeja u Zmajevcu, radom studenata na terenu i na nastavi tijekom jedne akademske godine. Cijela grupa studenata otišla je do muzeja i skicirala sve što je bilo potrebno za izradu nacrta objekta, a jedan je student napravio maketu. Radionica je rezultirala varijantnim prenamjenama:
- muzeja i knjižnice,
- muzeja i multimedijalnog centra,
- muzeja, vinarije i vinoteke.

Gdje je pruga
Ove godine pokrenut je projekt pod nazivom „Gdje je pruga“. Riječ je o sedam bivših željezničkih postaja u Baranji koje su se nalazile na bivšoj industrijskoj željeznici i koje su sada napuštene. Pruge više nema, ali postoje postaje u sedam baranjskih mjesta. U ovaj projekt uključio se 21 student. Svi su izišli na teren kako bi snimili postaje. Radilo se u grupama s po tri studenta. Napravljen je projekt turističke rute, gdje je svakoj od 7 destinacija određena svrha. Riječ je o mjestima Zmajevac, Suza, Kneževi Vinogradi, Karanac, Petlovac, Staro Petrovo Selo i Širine. Svaki je objekt premjeren, snimljen, utvrđeno je što se sve treba uraditi od zahvata, obavljena su mjerenja, nacrtane tlocrtne situacije i napravljen troškovnik radova s analizom cijena.  Sve će se to složiti u jednu knjigu i predstaviti lokalnoj zajednici.
Među studentima koji su sudjelovali bili su i: Anita Oršulić, Marina Glavota, Domagoj Batinić i Mario Galić s kojima smo razgovarali o njihovim dojmovima.

V. Mihajlović,  travanj 2008.